Narkomanija – surova bolest zavisnosti koja ne bira nacionalnost!

Narkomanija je kronična, recidivirajuća bolest ovisnosti uzrokovana redovnom upotrebom psihoaktivnih supstanci (droga). Ova bolest dovodi do dubokih fizioloških promjena u mozgu i narušavanja fizičkog i psihičkog zdravlja pojedinca

Narkomanija u Srbiji tokom 2025. godine ostaje jedan od najozbiljnijih socijalnih i zdravstvenih izazova, karakterisan porastom broja korisnika i promenama u vrstama dostupnih supstanci.

Najzastupljenije supstance: Kanabis (marihuana) ostaje najkorišćenija ilegalnih droga u zemlji. Tijekom 2024. godine zapunjeno je rekordnih 4,1 tona marihuane, trend visokog konzumiranja nastavlja se iu 2025. godini.
Nove psihoaktivne supstance (NPS): Primetna je pojava novih sintetičkih droga koje često nisu na popisu zabranjenih supstanci, što otežava kontrolu.
Kokain i amfetamini: Zabilježen je rast upotrebe kokaina i amfetamina, posebno među visokoobrazovanom i radno sposobnom populacijom.
Procene korisnika: Nezvanične ocene ukazuju na to da u Srbiji ima oko 80.000 korisnika droge, od kojih je oko 35.000 u Beogradu. Statistički podaci pokazuju da je svaka 20. osoba u određenoj meri zavisna od nekog oblika narkotika ili psihoaktivnih supstanci

Niška policija je tijekom 2025. godine sprovela niz akcija usmjerenih na razbijanje narko-grupe:

Velike zaplene: U studenom 2025. razbijena je organizirana kriminalna grupa i zapunjena je značajna količina „koktela droga“, uključujući marihuanu i kokain. Ranije u toku godine, u travnju, zapunjeno je čak 12 kg marihuane i 700 grama kokaina u jednoj akciji.
Vrste droga: Pored marihuane i kokaina, zabilježene su zaplene amfetamina (npr. 1 kg u jednoj akciji) i sintetičkih droga poput MDMA.
Dostupnost: Stručnjaci upozoravaju da su narkotici sve prisutniji, čak iu specifičnim zajednicama poput romskih naselja, gdje utječu na čitave porodice.

Organizacije civilnog društva, poput Yurom centra iz Niša i Organizacije ROSA, aktivno rade na podizanju svesti i provođenju preventivnih akcija. One organiziraju tribine, dele promotivni materijal i educiraju roditelje i mlade o štetnosti droga i mjestima gdje mogu tražiti pomoć.

Ipak, za učinkovito rješavanje problema neophodan je sveobuhvatniji pristup koji uključuje:

Intenzivniji rad policije na suzbijanju narko-trgovine.

Pristupačnije liječenje i podrška, prilagođene specifičnim potrebama romske zajednice.

Smanjenje socijalne isključenosti i diskriminacije, koji su osnovni uzroci problema, uz poboljšanje uvjeta života i obrazovanja.

Balić je napomenuo da je za potrebe projekta anketiran jedan broj mladih od 15 do 20 godina u jednom romskom naselju u Nišu pokazalo se da je trećina njih probala marihuanu, a sedam odsto je redovno koristi.

“Anketirani su potvrdili da se u njihovom naselju koristi heroin, marihuana i narkotici u tabletama, a da se različite psihoaktivne supstance prodaju i kupuju u samom naselju”, istaknuo je Balić.

Prema njegovim riječima, anketa je također pokazala da niti jedan od desetoro roditelja koji znaju da im dijete koristi psihoaktivne supstance nije tražio savjet, a skoro 80 posto anketiranih mladih je reklo da nikada nije slušalo predavanje o štetnosti psihoaktivnih supstanci. Mladi koji su sudjelovali u anketi, dodao je, posvetili su se da broj krivičnih djela vezanih za drogu iz godine u godinu raste i da ima sve više nasilja u obitelji.

"Droga je povezana s novcem jer svjedoči da bi ga kupili, morate ga pronaći kako znate i umete, a onda je rezultat toga porast kriminaliteta. Imamo majku koja je rekla da je njen sin pretukao svog djeteta i oteo mu novac koji je ovaj zaradio sakupljajući otpad", istaknuo je Balić.

Balić je iznio rezultate istraživanja YUROM centra provedenog u romskim naseljima u Nišu, koji ukazuju na to da je problem godinama bio skriven od javnosti:

Čak 30,2% mladih Roma u dobi od 16 do 20 godina potvrdilo je da je vjerojatno neka vrsta psihoaktivnih supstanci.
Narkomanija u ovim naseljima uništava čitave porodice i prvenstveno razmjere epidemije.
Problem je postao vidljiviji jer su narkotici lako dostupni, a njihovo konzumiranje je među mladima postalo svojevrsno „pomodarstvo“.

2. Zahtjevi za reakciju institucija

Balić oštro kritizira pasivnost nadležnih organa i poziva na hitnu akciju:

Poziv policiji: Apeluje na intenzivniji rad policije na suzbijanju narko-dilera koji neometano operišu unutar romskih mahala.
Sustavska prevencija: Ističe da je nužno uključiti širi krug institucija, prije svega Centar za socijalni rad, zdravstvene ustanove i prosvjetu, kako bi se sprovela efikasna prevencija.

Međutim, potrebna je šira i ozbiljna i dublja društvena akcija za prevenciju narkomanije. Ona mora početi kod nas Roma, mora početi u mahali prije svega, zato što je najveći broj narkomana pak u mahali koja je relativno zatvorena za te naše muke. Dakle, to kad sam malo pre rek'o da u četiri zida, otac i majka samo znaju kakav problem imaju sa decom, to ne sme više tako. Tu se moraju aktivirati i pedagozi i psiholozi i centar za socijalni rad osobito, zato smo mi govorili ranijih godina da mi moramo imati Rome socijalne radnike. Ne medijatore i javne zastupnike. Rim socijalne radnike. Nije sada u pitanju siromaštvo i materijalna pomoć samo, nego… evo imate nove fenomene, nove društvene opasnosti i pojave i zato su nam potrebni Romi socijalni radnici. Dakle u centrima za socijalni rad, tamo gdje dolaze naši roditelji, moraju da postoje Romi kojima se naši ljudi više povjeravaju Romima nego tamo socijalnim radnicima koji rade, radi se zapravo o jednom društvenom fenomenu koji je omotan tajnom. Imamo specifičan problem. Ajde što smo mi romska zajednica tradicionalna ali smo se sada susreli sa jednom novom stvari pa lađ bari, pa onda to krijemo u četri zida kad
već progovorimo kad je dete prodalo sve stvari iz kuće da bi kupilo drogu, kad se majka razbolela od stresa, kad je sve otišlo dođavola e onda se mi otvorimo pa pričamo, al' onda je kasno.