O Agovima i drugim običajima

Poštovani čitaoci, pred vama je serijal tekstova ,,Svet je igra“ koji obrađuje običaje u kojima su glavni akteri mališani i koji će bi preveden na jezike nacionalnih manjina.

Obradićemo običaje Srba, Rumuna, Slovaka, Hrvata i Roma na ovim prostorima.

• Za katolički Uskrs deca, polaznici kreavne radionice u Starčevu, nakon čitanja uskršnjih

  pesmica i ukrašavanja prostorija udruge, dobijaju uskršnje pakeće.

  - Učimo decu da se raduju sitnicama i da poštuju starije, običaje i svoju veru. Moji

  planovi za dalje su nabavljanje sredstava za veću količinu materijala kako bi uključila i

  decu van udruge, decu koja su voljna da se druže i kreavno stvaraju, takođe, planiramo

  da pokrenemo i pozorištance, puno osmeha i pozivne energije – kaže Šicova.

  Na kraju, pitali smo etnologa koliko običaji uspevaju da odole zubu vremena i novim

  tehnologijima, načinima života, i hoće li moći da opstanu?
• • - Iz etnološkog i antropološkog ugla gledano, običaji imaju potencijal da se održe upravo
  kroz oblast zabave ili dečje igre. Tako da smatram da nema razloga za strah od

  izumiranja ili nestanka običaja, čak bih rekao da postoje brojni slučajevi njihove

  revitalizacije. Pokladne običaje u Starčevu prošle godine su upravo oživeli najmlađi za

  koje je to bila divna prilika za druženje i igru, ali i ispoljavanje kreavnos kroz izradu

  živopisnih maski – izjavio je Dalibor Mergel.

  *Ovaj projekat je su7nansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i

  informisanja. Stavovi izne u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju

  stavove organa koji je dodelio sredstva.

  ***

  Poštovani čitatelji, pred vama je serijal tekstova „Svijet je igra“ koji obrađuje običaje u kojima su glavni

  sudionici mališani i koji će bi preveden na jezike nacionalnih zajednica. Obradit ćemo običaje Srba,

  Rumunja, Slovaka, Hrvata i Roma na ovim prostorima.

  U ovom tekstu nastavljamo razgovor o običajima Hrvata u Banatu, a naglasak stavljamo na agove o

  kojima razgovaramo s etnologom, Daliborom Mergelom, i voditeljicom dječje kreavne radionice pri

  Udruzi banatskih Hrvata, Jelenom Šic.

  Jelena je na čelu ove radionice od 2021. godine. Kaže da u moru negavnos, tehnologija i mobitela ova

  radionica dođe i njoj i djeci kao bijeg i rasterećenje.

  – Kada je došlo vrijeme da obilježimo agove ili poklade, odlučila sam da to bude na naš način. Po tradiciji,

  agovi ili poklade događaju se sredinom veljače. Strašnim maskama, galamom, lupanjem štapova i
• klepetuša tjera se zima i priziva proljeće. Moja ideja bila je da djeca ne prave strašne maske. Oni su

  temperama bojali i ukrašavali bijele majice koje su tog dana nosili. Bili su umjetnici koji su šarenilom i

  bojama pomogli proljeću da otjera zimu. Na svoj način. Možda ove godine u veljači nismo otjerali zimu s

  obzirom na to da je idućih dana padala kiša, krenula susnježica, bilo je hladno... No, svakako smo prizvali

  dosta pozivne energije.

  Etnolog, Dalibor Mergel, više nam kaže o ovom običaju:

  – Kada govorimo o agovima, u Starčevu ih je priređivao katolički živalj u vrijeme poklada, to jest tri dana

  prije početka Korizme ili uskršnjeg posta, koji je nekada bio veoma strog. Za njegova trajanja nisu bila

  dozvoljena veselja, svadbe, pa ni konzumacija alkohola, zbog toga što priprava za Veliki petak, najtužniji

  dan za kršćane, podrazumijeva pokornički stav. Prvi dan agova bio je namijenjen djeci - malim agovima,

  drugog dana na pokladni ponedjeljak de7lirali su malo stariji, takozvani veliki agovi, a u utorak odrasli

  muškarci i žene čije su se povorke nazivale didovi i bile su najmasovnije i najozbiljnije. Išli su od kuće do

  kuće, šalili se s prolaznicima, ulazili u dvorišta, plašili ukućane, a osobito su zadirkivali mlađe žene i

  snaše. Najčešće su prikazivali svatove koji su nerijetko uključivali i inverziju polova, tako da je primjerice

  mlada bila muškarac, a mladoženja žena. Već sutradan se obilježavala Čista srijeda, dan zapovijedanog

  posta i nemrsa. Djeca su imala najbezazlenije maske, ali su se i oni trudili zaplaši svoje vršnjake i ostale

  mještane koji su se u vrijeme povorke našli na ulici. Kućanice su u pokladno vrijeme pripravljale i

  posebnu vrstu kolača, šprickrofne – pojašnjava etnolog Mergel i podsjeća da su slične povorke u vrijeme

  poklada i danas izuzetno žive na krajnjem jugu Banata, konkretno kod Rumunja u selu Grebenac gdje se

  nazivaju fašanke i karnevalskog su karaktera. U njima također sudjeluju djeca.

  Za katolički Uskrs, djeca, polaznici kreavne radionice u Starčevu, nakon čitanja uskrsnih pjesmica i

  ukrašavanja prostorija udruge, dobivaju uskrsne pakeće.

  – Učimo djecu da se raduju sitnicama i poštuju starije, običaje i svoju vjeru. Moji planovi za dalje su

  nabava sredstava za veću količinu materijala kako bih uključila i djecu izvan udruge, djecu koja su voljna

  druži se i kreavno stvara, također, planiramo pokrenu i malo kazalište, puno osmijeha i pozivne

  energije – kaže Šic.

  Na kraju, pitali smo etnologa koliko običaji uspijevaju odolje zubu vremena i novim tehnologijima,

  načinima života, i hoće li moći opsta?

  – Iz etnološkog i antropološkog kuta gledano, običaji imaju potencijal održa se upravo kroz područje

  zabave ili dječje igre. Tako da smatram da nema razloga za strah od izumiranja ili nestanka običaja, čak

  bih rekao da postoje brojni slučajevi njihove revitalizacije. Pokladne običaje u Starčevu prošle su godine

  upravo oživjeli najmlađi za koje je to bila divna prigoda za druženje i igru, ali i ispoljavanje kreavnos

  kroz izradu živopisnih maski – izjavio je Dalibor Mergel.